Rokoko
Rokoko (“stil Luja XV.”) je naziv za francusku umetnost i unutrašnji dizajn 18. veka. Reč rokoko kombinacija je francuske reči rocaille (vesele dekoracije pećina nepravilnim kamenjem i školjkama) i barocco (barok, ili biser nepravilnog oblika). Obuhvatajući celu prvu polovinu XVIII veka rokoko zauzima mesto između dva velika stila – baroka i neoklasicizma.
U ranom 18. veku mnoge nove plemićke kuće u okolini Pariza zahtevale su stil unutrašnje dekoracije manje glomazan od Versajskog baroka. To je trebalo da bude jedan prisan, elastičan stil, koji bi ostavljao slobodu individualnosti nesputanoj klasicističkim dogmama.
Za razliku od baroka, rokoko je prefinjen. Odlikuju ga: slikovitost i raskoš dekorativnih elemenata, nežnost boja i ljupkost figura, izobilje motiva i raznolikost primenjenih materijala.Ornamenti, kao što su frivolni anđelčići, kineske figure, vrtlozi biljaka i motivi školjki upotrebljavaju se da dočaraju novu slobodu pokreta i asimetrije u dizajnu. Stil rokokoa uživa u asimetriji.
Rokoko se prvo razvio kao dekorativna umetnost u unutrašnjem dizajnu i najviše došao do izražaja u enterijeru.

Elementi od kovanog gvožđa, a pogotovo nameštaj stekli su novi značaj jer su viši slojevi francuskog društva želeli opremiti svoje domove u novom, modernom stilu. Elegantni nameštaj koji su radili francuski majstori pokazuje želju da se živi udobno, civilizovano, ali i privatno. Glavna merila pri kreiranju nameštaja rokoko stila bili su udobnost, praktičnost i rafinirana estetika.




















sdfgs

Ostavite Vas komentar!